Rekonstrukcija i dogradnja palače iz 19. st

Palača Sabljić/Kugli, smještena na zagrebačkom Gornjem gradu, većim dijelom datira iz 1862. godine. Građevina se sastoji iz prizemnog gospodarskog dijela na Visokoj ulici i reprezentativne historicističke jednokatnice orijentirane na padinu šume Tuškanac. Dvije prizemne pomoćne građevine formiraju zajedno s glavnom zgradom tlocrtnu 'U' formu s unutarnjim pravokutnim atrijem, koji ima funkciju komunikacijske jezgre iz koje se pristupa u sve tri zgrade koje ga uokviruju.

Osnovna ideja projekta bila je jedan zapušteni gornjogradski prostor preoblikovati u mjesto suvremenog stanovanja. Zadatak je bio dodatno opterećen činjenicom da je riječ o pojedinačno zaštićenom kulturnom dobru. Namjera da prostor povežemo po horizontali i vertikali u povijesnoj konstrukciji također se pokazala kao zahtjevan izazov.

Osim stambenog dijela, okosnicu projekta čine tri točke okupljanja –preoblikovani središnji atrij sa suvremeno interpretiranim staklenim „ganjkom“, vertikalni dvoetažni prodor koji spaja dvije cjeline stambenog sklopa i predstavlja svojevrstan „unutarnji atrij“, te kaskadni vrt koji se stapa sa šumom. Prostor unutarnjeg atrija obilježen je dnevnim svjetlom koje prodire kroz veliku plohu ostakljenog dijela krova.Ovaj prostorni trokut dodatno estetski elaboriraju pomno odabrana umjetnička djela gorgonaškog kruga. U projektu je aktiviran i potpuno zapušten podrum, koji predstavlja i najstariji dio kuće –kulu iz fortifikacijskog sustava Gornjeg grada.

U rekonstruiranoj kući, suvremeno projektirani interijeri u snažnom su i konstruktivnom dijalogu s izvornim povijesnim oblicima. Doživljaj prolaska kroz prostor otkriva slojevito nizanje povijesnog i suvremenog, vanjskog i unutarnjeg, društvenog i intimnog. Skromna prizemnica na Visokoj ulici ne daje naslutiti snagu i raznolikost prostornih senzacija koje su prolaskom kroz kuću sve intenzivnije i kulminiraju u dodiru s visokim krošnjama tuškanačke šume.

Kuća je nominirana za nagradu zanajuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja, “Bernardo Bernardi”, 2012. godine.